Imao sam jednog druga.
Sad ga opet imam. I baš mi je drago.

Izgubili se bili ovih godina... kako se to već dešava.
I sad prije jedno pola godine se nađemo opet.
I vidi se baš nam je obojci bilo drago.

Eto vidiš, nije sve baš tako hrđavo...

Nekad se danima pilo a jedan dan mahmuralo.
Sad se jedan dan pije a danima mahmura.

Još jedna iz rubrike "Stari se!"

Sve je više mana, a sve manje vrlina.

Stari se.

Desilo se, ne tako davno… dobraaa rakijaa. Uf!

Ostalo jos za jednom posjediti.

Neznam bil‘  sjeo ili odmah leg’o…

Peglali su me razni i raznorazni o vjerovanju.
Možda bih i vjerovao da nisam prestao da vjerujem.
A možda bih i vjerovao da nije sve kako jeste.
Kome vjerovati? Kojih je više? Ovih što vjeruju ili što nevjeruju? Kažu većina je u pravu, tako kažu barem ove "demokrate". A "demokrate" što vjeruju, nemogu da vjerujem da vjeruju jer da vjeruju vjerovali bi da su vjerovatno najebali samo tako, ako vjeruju u to što već vjeruju. A što na kraju krajeva kad smo već kod toga, vjeruju mase "demokratama vjernicima", a ne vjeruju vlastitim očima, ušima i svim ostalim čulima, da svim ostalim čulima, kako ne osjete da nešto smrdi, i kako ne osjete da im se servira podgrijani otpad prošlog vijeka i milenija?
Hoćete odgovor!?

Pa zato što hoće!

U ovom postu se u stvarnosti radi o nečem drugom, nečemu čemu nije mjesto a ni vrijeme, ni ovdje ni sada.