Peglali su me razni i raznorazni o vjerovanju.
Možda bih i vjerovao da nisam prestao da vjerujem.
A možda bih i vjerovao da nije sve kako jeste.
Kome vjerovati? Kojih je više? Ovih što vjeruju ili što nevjeruju? Kažu većina je u pravu, tako kažu barem ove "demokrate". A "demokrate" što vjeruju, nemogu da vjerujem da vjeruju jer da vjeruju vjerovali bi da su vjerovatno najebali samo tako, ako vjeruju u to što već vjeruju. A što na kraju krajeva kad smo već kod toga, vjeruju mase "demokratama vjernicima", a ne vjeruju vlastitim očima, ušima i svim ostalim čulima, da svim ostalim čulima, kako ne osjete da nešto smrdi, i kako ne osjete da im se servira podgrijani otpad prošlog vijeka i milenija?
Hoćete odgovor!?
Pa zato što hoće!
U ovom postu se u stvarnosti radi o nečem drugom, nečemu čemu nije mjesto a ni vrijeme, ni ovdje ni sada.