Otvori blog     
23.03.2012.

Vjeruj...

Peglali su me razni i raznorazni o vjerovanju.
Možda bih i vjerovao da nisam prestao da vjerujem.
A možda bih i vjerovao da nije sve kako jeste.
Kome vjerovati? Kojih je više? Ovih što vjeruju ili što nevjeruju? Kažu većina je u pravu, tako kažu barem ove "demokrate". A "demokrate" što vjeruju, nemogu da vjerujem da vjeruju jer da vjeruju vjerovali bi da su vjerovatno najebali samo tako, ako vjeruju u to što već vjeruju. A što na kraju krajeva kad smo već kod toga, vjeruju mase "demokratama vjernicima", a ne vjeruju vlastitim očima, ušima i svim ostalim čulima, da svim ostalim čulima, kako ne osjete da nešto smrdi, i kako ne osjete da im se servira podgrijani otpad prošlog vijeka i milenija?
Hoćete odgovor!?

Pa zato što hoće!

U ovom postu se u stvarnosti radi o nečem drugom, nečemu čemu nije mjesto a ni vrijeme, ni ovdje ni sada.

29.02.2012.

I šta smo sad?

Dvadeset godina smo samo svoji. Narod izglasao, dok je bilo naroda. Sad kad je bosansko-hercegovački narod uglavnom promjenio ime svog naroda. Sad kad su velikim dijelom postali Amerikanci, Australci, Nijemci, Francuzi da ne nabrajam dalje.

Ja se još nedam. Još sam Bosanac i ponosan sam na to. Ma koliko bolno bilo... Nedam onih svojih par kvadratnih centimetara bosanskog pasoša, to je moje, to sam ja. Mnogi ne shvataju moju odluku, i komentarišu je sa apsurdnim izjavama.

Navesti ću jedan primjer:

„Pa sa ovim plavim govnetom nemožeš nigdje putovati!“

Kao neko od tih, koji komentiraju sa tim argumentom, putuje po kojekakvim svijetskim destinacijama i doživljavao je svoje državljanstvo kao prepreku u tome. Ne! Oni putuju svako ljeto do svoje rodne grude da vide, da nije komšija podigao još koji sprat na svojoj (ako se može uopšte tako nazvati) i onako prevelikoj, neukusnoj kućerini. Jer zaboga milog mora i on da doda onda barem još jedan sprat i novu vikendicu ili nešto drugo čime će zaparati komšijino oko i komšijinu zavist.

 

I sad kad nešto kontam da je vjerovatno ustvari to pravi uzrok ovoga svega što se nama dešava. Nama Bosancima i Hercegovcima. Suviše je želje za tim da komšiji crkne krava, toliko smo se svi uživili u to, da ne primjećujemo kako nam sopstvena krava lipsava u skoro srušenoj štali. I onda muzemo i muzemo i muzemo i čudimo se što je sve manje mlijeka.

I tako dvadeset godina se nazivamo državom, državom u kojoj su svi isti i svi imaju ista prava i svako ima pravo da sebe naziva Bosancem i Hercegovcem. Ili? Zar nije paradoks živjeti u državi a nemaš pravo da ti u lični dokument upiše da si državljanin te države. Šta sam ja kao državljanin te Bosne i Hercegovine? Zar nije logično da budem Bosanac i Hercegovac (mogao bih ovdje navesti onaj vic po pitanju zašto se nazivamo samo Bosancima gdje vodovod i kanalizacije služe kao objašnjenje, ali neću). Zašto mogu biti sve drugo samo to nemogu? I ja mislim kad prevaziđemo, bošnjaštvo, hrvatstvo i srpstvo u BiH, i skontamo da nema ništa loše u tome prvo biti Bosanac i Hercegovac, pa onda kad shvatimo da nemamo druge domovine osim te Bosne i Hercegovine i da nam „matične“ (kakav pogan izraz, moja matična zemlja je BiH) ne misle ništa dobro i da gledaju kako sebe da podmire od te zabluđene mase bosansko-hercegovačke, onda, i tek, i samo onda će se pojaviti sunce nad tamnim vilajetom.

21.02.2012.

Kaže, piši biće ti lakše.

Evo počnem, kad ono kao onaj fol kad te nešto boli pa te raja zajebava, “Uzmes dva kestena i stavis u desni džep… I tako nosiš tri dana i nećeš vjerovati ništa ti nije pomoglo!”

Ali eto uzeo sam ta dva kestena i stavio u desni džep i sad se jebajem sa njima pa žuljaju pa ti nekad tako nezgodno stoje u džepu da kad sjednes priklješte ti jaje ili kitu. Čemu ovako otvorene riječi? Pa vrlo jednostavno ili je kesten ili nije.

Žulja me štošta.Žulja me i ovo pisanje. I nije više onako bezbrižno kao prije par godina kada sam počeo da se bavim ovim blogom. Neznam, nisam još definisao šta mi znači ovo. Da li je je Terapija ili Jeremija? Ko je čitao znaće šta mislim.

Najgore je što neznam, što nisam ja taj koji primjećuje moje dobre i loše dane, i kada su ti dani. Svi su uglavnom manje-više ustvari više-manje  (ko je čitao skontaće) loši. Drugi kažu da nisu… Ali drugi nisu prvi.

Uglavnom se trudim da drzim glavu iznad vode, i u tome relativno dobro istrajavam (da ne ispadnem šupak moram ovdje napomenuti  da je uzrok, a i motivacija moja voljena supruga).

Nekad i kestenje zna biti ljekovito…

07.11.2011.

Nije hrđavo. Ma hajde biće…

Tako, ili nekako slično se dogodilo prije više godina nakon pitanje „Kako je?“ a upitani odgovori sa „Nije hrđavo.“ Što bi reklo nije lose. Je li?

Međutim kolika je istinita zainteresiranost iza tog pitanja?

Odgovor nam daje odgovor. „Ma hajde biće...“

I fakat bi...

Redali su se padovi i dizanja, ali nikad da skroz se ispraviš, nego uvjek nekako doo pola, ostaneš nekako povijen u leđima, nikako da se onako ispraviš, istegneš koliko možeš, da osjetiš onaj olakšavajući osjećaj kad ti pršljenovi, onako jedan po jedan dođu na svoje mjesto. Al' nejse... Kao što reče naš sagovornik sa početka priče „ Ma hajde, biće...“

 

Opet, neka je živa glava...

Što bi nekad čovjek nešto i rekao, nekad i vrisnuo, nemaš kome.

Kome?

Citiraću...

...

- Ali nije ni to, ne daju mu bolan da sevdah svira
-
Misliš?
-
Sigurno
-
Ovo kriza, jel'
-
Ja, bolan, raja traže veselo! Ko će slušat' tuđu muku...

 

Tako i jest', idem otvoriti sebi jednu pivu i pustiti Džonija Štulića, danas aktuelnijeg nego ikada... I pjevati na sav glas (priznajem, ružno pjevam) „Kamo dalje rođače...“ i onu „Pit... i to je amerika! ...“

28.07.2009.

Betmen

Ležim(tj. sjedim na leđima) a nekakvi isti i ne ženskog pola a ipak pohlepni suprotnig roda (iliti spola) i gleda televiziju 82cm, 16:9 i što me je najviše stid, nije LCD, a nije ni plazma, a ni bilo kakavdrugi "FLATSCREEN", kad odjednom nekakva sjena... i to sve u mom vidokrugu... MINI - BETMEN. Ganjao sam ga jedno 20 min. da bih ga napokon dočekao na forhend sa jastučetom sa kauča i BETMEN završio u ćontri za destilovanu vodu i na deponiji "SMRTI"
"HAHAHAHAHAHAHA"
Poklaću sve neovisne šišmiše! prije nego se mlada probudi i počne paničnim glasom vikati, UBIJ GA! UBI!!!"


Stariji postovi